Pozitivna priča tuzlanskog sportiste Mahira Kurtalića

Atletski snovi uspješno se realizuju

Mahir Kurtalić, dvadesetogodišnji atletičar iz Tuzle, iza kog stoji predan rad i brojna odricanja, uskoro bi svoje kvalitete trebao pokazati i na nastupu u Estoniji. Balkansko prvenstvo u Grčkoj za juniore na kojem je osvojio treće mjesto, proglašenje juniorskim i seniorskim prvakom u svojoj disciplini u BiH, dobri rezultati na međunarodnim i internacionalnim mitinzima, titula najuspješnijeg juniora Grada Tuzle i stipendija Vitalis Fonda pri Fondaciji tuzlanske zajednice kojom se nagrađuju sportski talenti, svakako su Mahiru razlog za optimizam kada je u pitanju ovo takmičenje.

„Rezultati su ti koji odlučuju pri dobijanju ovakvih nagrada, a kada znam kako izgleda jedan moj trening, jedan dan kao sportiste i koliko odricanja sa sobom on nosi onda sam svjestan da su i drugi to zapazili“, kaže Tuzlak Mahir Kurtalić koji će uvijek pamtiti momenat kada su mu saopštili da je osvojio svoju prvu medalju na velikom takmičenju.

„Činjenica da nisam bio favorit, a postigao sam odličan rezultat, dala mi je snagu da uvijek budem bolji nego što mislim da mogu. Prije nastupa, ali i treninga, volim se opuštati uz muziku i uz neke pozitivne misli jer se to odrazi na rezultat. Nadam se da će tako biti i na evropskom prvenstvu za mlađe seniore do 23 godine koje se ovog jula organizuje u Estoniji. Želim biti neopterećen takmičenjem, ali priželjkujem dobar rezultat jer imam cilj koji želim postići“, ističe Kurtalić.

U Mahirov uspjeh vjerovao je Halid Gazibegović, njegov prvi trener, a još više Elvis Fatić koji je od 2011. godine zaslužan za njegove uspjehe i sa kojim, ističe, ima odličan odnos. Iako se u atletici zatekao sasvim slučajno, na nagovor rođaka, sa prvim rezultatima koji su se vrlo brzo počeli nizati, početno nepovjerenje okoline i roditelja preraslo je u jaku podršku. Danas je podrška porodice Mahiru ključna karika u profesionalnoj karijeri i bez nje teško da bi mogao imati rezultate koje sad krase njegovu sportsku biografiju koju temeljito gradi.

„Trening jednog atletičara nije samo trčanje u krug, nego zahtjeva istezanje, temeljito zagrijavanje, specijalne spinterske vježbe, pa tek onda ide trenig koji se radi uz stručnu osobu. U trčanju sa preponama bitno je da je sportista brz, skočan, snažan, izdržljiv jer prelazak između dvije prepone zahtjeva puno vještina. Zato se u ovu disciplinu ne dođe „tek tako“ nego obično nakon što se atletičar okuša u raznim disciplinama“, pojašnjava Kurtalić.

Atletika je sport volje i motivacije i ako one izostanu teško se mogu ostvariti zapaženi rezultati. Imati sparing partnera je od velikog značaja jer je to „motiv na motiv“ da atletičar da maksimum od sebe. Međutim, u Mahirovom klubu AK „Sloboda-Tehnograd“ Tuzla upravo to nedostaje zbog čega je iskoristio mogućnost dvojne registracije i svoju karijeru paralelno gradi i u drugom klubu AK „Crvena zvezda“ sa trenerom Nevenom Ranićem.

„Kod njih sam kao pojačanje jer je praksa ako oni nemaju „preponaša“ da ih traže u okolini. Njihovi dobri uslovi za treninge meni su odgovarali tako da sam od decembra 2013. godine i njihov član uz obaveze da trčim neka njihova ekipa prvenstva“, navodi Kurtalić ističući da za uspjeh atletičara treba puno odricanja, poseban režim prehrane, opreme što sve prilično košta. Stoga je podrša ljudi koji imaju osjećaj za društvenu odgovornost cijenjena još više. Već dvije godine Mahirov rad pomaže Vitalis fond, osnovan sa ciljem da promoviše zdrav načina življenja kroz bavljenje sportom, a koji je osnovao vlasnik tvornice bezalkoholnih pića i voćnih sokova Bony iz Tuzle, gospodin Nermin Čolić.

„Izlasci u zadimljenim i bučnim lokalima do jutarnjih sati ne mogu rezultirati dobrim uspjehom na atletskoj stazi koja od vrhunskog sportiste zahtjeva višesatne treninge u dva navrata tokom dana. Koliko sport traži od vas toliko vam i pruža, a to je ono što usmjeri mladog čovjeka pravim životnim vrijednostima“, navodi Mahir kome je period dobrih rezultata i odlične kondicione spremnosti trenutno prioritet u odnosu na obaveze na Fakultetetu za tjelesni odgoj i obrazovanje pri Univerzitetu u Tuzli.

Formalno obrazovanje neće zanemariti, a u budućnosti se vidi kao sportski radnik koji će usavršavati mlade talentovane sportaše na njihovom putu uspjeha.

„Sve češće primjetim da pratim mlađe članove u matičnom klubu ne bi li pronašao nekoga za koga smatram da bi uz moje mentorstvo mogao postići zapažene rezultate. Ta želja da se prenese na druge ono što sam ja usvajao predhodnih godina je dokaz da ne postoji sebičnost među sportistima“, kaže Mahir koji ističe da atletika mora da se voli, trenira iz ljubavi, jer njena materijalna dimenzija nije jača strana.