U srcu Banja Luke postoji utočište za ljude kojima je društvo davno okrenulo leđa; mjesto gdje mogu ponovo osjetiti davno zaboravljenu toplinu doma i vratiti notu dostojanstva. To mjesto je „Obrok ljubavi“, javna kuhinja gdje beskućnici i ljudi u potrebi mogu dobiti topao obrok, istuširati se i odmoriti prije nego što se ponovo suoče s neizvjesnošću noći. 

Iza ideje o osnivanju ovog doma za socijalno ugrožene stoji humanitarac i filantrop Miroslav Subašić, čovjek koji je i sâm prije dvadeset godina živio na ulici i bio na rubu da skonča u nekom jarku, omražen i zaboravljen. U jednom od najtežih trenutaka u životu, pomoć mu je pružio čovjek kojeg je u mladosti često verbalno zlostavljao. 

„Prišao mi je, obratio mi se kao da sam mu najbolji prijatelj, kao da zaslužujem išta više od onoga što me snašlo. Nije mu bilo važno sve što se desilo u prošlosti. On je samo vidio čovjeka koji je klonuo i kome treba nečija podrška. Čak ni tada nisam bio fin prema njemu, ali sutradan sam odlučio da promijenim svoj život“, kazao nam je Miroslav, i dok smo sjedili u kutu velike prostorije u kuhinji, već su ga ovladale emocije od prisjećanja na prekretnicu u njegovom životu. 

Odrastao je u Banja Luci sa samohranom majkom i četvero braće i sestara. Iako je majka bila borac i radila nekoliko poslova da prehrani porodicu, nije bila rijetkost da je Miroslav od drugara iz škole morao tražiti polovnu odjeću kako bi imao šta obući. Dok je odrastao, taj osjećaj sramote ga je stalno pratio, ali danas mu daje snagu da ljudima koji su u takvoj potrebi vrati samopoštovanje zgaženo na ulici. 

„Nama  je jedino bitno je li taj čovjek žedan ili gladan i treba li se okupati. Ima li ličnu kartu, nekakvo rješenje iz socijalnog, to ništa i ne tražimo. Umjesto toga, pokušavamo da pronađemo način da mu pružimo razumijevanje, ne da mu govorimo o životu, jer on taj život bolje zna od bilo koga. Ne govorimo mu da je pogriješio u svojim izborima, sve to oni znaju. Pokušavamo da ih razumijemo i da im budemo podrška. Na kraju ih pokušamo uključiti u rad kuhinje i udruženja kako bismo im dali novu svrhu u životu“, dodao je Miroslav. 

Kuhinjom upravlja udruženje „Mozaik prijateljstva“, koje danas u svom sastavu ima javnu kuhinju, javna kupatila, humanitarnu šivaonicu, humanitarne prodavnice polovne odjeće te kontejnere za prikupljanje korištene odjeće i obuće. Svakim radnim danom se pripremi i podijeli više od sedam stotina obroka, a članovi udruženja obilaze stare i nemoćne socijalno ugrožene građane Banja Luke te im dijele hranu, nabavljaju namještaj, higijenu, ogrijev, a organizuju i pogrebe za ljude koje nema ko sahraniti. Prošle godine su zahvaljujući donacijama čak dvadeset pet socijalno ugroženih potpuno besplatno odveli na more. 

„U Mozaiku danas ima skoro trideset ljudi koji svakodnevno rade i volontiraju na različite načine, ljudi koji su već duže vrijeme ovdje s nama, a među njima su i oni kojima možda niko ne bi ni dao priliku. Bez njih, ali i bez naših donatora iz cijele države i svijeta, ništa ne bi bilo moguće. Iako sam ja možda najvidljiviji među nama, ništa bitniji nisam u održavanju ovog doma za ljude kojima je on posljednja veza sa normalnim životom“, zaključio je Miroslav. 

„Obrok ljubavi“ nije samo mjesto gdje ljudi dobijaju hranu i osnovne potrepštine; to je mjesto gdje ponovo otkrivaju osjećaj zajedništva i podrške vraćajući vjeru u humanost. Svakodnevni rad ovog udruženja pokazuje da se život može promijeniti na bolje uz malo pažnje dobrih ljudi.