Podrška ženama: Poljoprivredno gazdinstvo u Kiseljaku

Kroz program podrške prihodovnim aktivnostima domaćinstva Fondacija tuzlanske zajednice u protekle tri godine podržala skoro 40 žena sa područja Kiseljaka

Merima Mujezinović iz Kiseljaka komšinicama u selu, kaže, samo mahne i ide za poslom. Vremena za sjedenje nije imala ni dok je radila, a nema ga ni sada kada je penzionerka. Sitna, okretna, iako narušenog zdravlja, Merimi bi i dalje na energiji pozavidjeli i mlađi. I tako hrabra i odlučna, odlučila se priključiti programu podrške prihodovnim aktivnostima domaćinstva, kojeg Fondacija tuzlanske zajednice unazad tri godine provodi na Kiseljaku.

„Od komšinice sam čula za ovaj program i otišla sam da se prijavim. U početku je sve djelovalo prezahtjevno i nisam mislila da ću proći. Međutim, nakon mjesec dana edukacije, naučila sam dosta toga, prikupila potrebne materijale i odlučila pokušati“, objašnjava Merima kako je sve počelo.

Samo se rad isplati

Nakon što je dobila podršku, na lokalnoj farmi odabrala je svoju Šaru. Iako smatra da ni jedan posao nije lak, pogotovo za nju koja je slomila i operisala obje ruke, kaže da je u ovome našla svoj mir, zadovoljstvo i svrhu: „ Imamo penziju, obavezu i još uspijemo dodatno zaraditi. Radni dan počinje u 7, muž i ja podijelimo zadatke i onda nam nije teško. Ne trošim vrijeme uzalud, doprinosim, ne dosađujem se... Čovjek treba raditi i biti skroman jer samo se rad na kraju isplati.“

Nakon što je dobila podršku koja joj je pomogla da počne sa bavljenjem stočarstvom, uvidjela je da brzo može prodati sve proizvode. Sjetivši se preporuke edukatora,  odlučila je otići korak dalje te je oformila poljoprivredno gazdinstvo. Time je svoj rad pravno registrovala i nada se da će joj to u budućnosti možda olakšati put do drugih institucionalih poticaja. Budući da se danas ljudi na selu sve manje bave uzgojem i prodajom domaćih neprerađenih proizvoda (kao što je mljeko), Merimin primjer dokaz je da potreba za ovim proizvodima postoji, te da ljudi još uvijek žele kupovati domaće, lokalno uzgojene proizvode. Zbog toga proizvodnja hrane u malim gazdinstvima kao što je ovo ima perspektivu.

Edin Suljagić, koordinator programa FTZ kaže da je Fondacija tu za one koji zaista žele da rade: „Vrijedan rad i trud se uvijek lako prepoznaju. Mi od naših korisnika očekujemo i da budu otvoreni za edukacije, kako bismo neke stvari ipak radili u korak s vremenom i dali im priliku da napreduju. Samo u ovoj godini podržali smo 13 prihodovnih aktivnosti žena sa preko 11.000 KM, dok smo u protekle 3 godine podržali skoro 40 žena sa preko 40.000 KM.“

Planovi za budućnost

Budući da su joj djeca već osnovala vlastite porodice, a vremena ostalo na pretek, Merima je sretna da još uvijek stvari radi s dosta elana i da je posao drži zauzetom. Da bi njeno gazdinstvo postalo kvalificiranoo za programe poticaja, Merima mora imati najmanje dvije junice koje kod nje moraju biti minimalno 3 godine. Sada ima jednu junicu i tele. Što se tiče planova, tvrdi da će tele kad za to dođe vrijeme možda ići na oplodnju, pa će vidjeti kako će se stvari razvijati, objašnjava nam Merima.

Podrška prihodovnim aktivnostima domaćinstva često je odskočna daska za one koji tu podršku shvate ozbiljno i odluče se predano baviti stočarstvom, preradarstvom ili uzgojem voća i povrća u plastenicima. Nezaposlene žene su u najvećem procentu korisnice ove pomoći, a prilika koju dobiju kroz program podrške, pored finansijske, nerijetko bude i od velike pomoći za njihovo mentalno zdravlje.