Intevju: Minela Buljubašić, koordinatorica Odbora OB Srebrenik

Društveni angažman pomaže ličnom ravoju svake mlade osobe

 

O volonterskom iskustvu i animiranju mladih na aktivno društveno djelovanje u životu zajednice, usklađivanju volonterskih i studentskih obaveza razgovarali smo sa Minelom Buljubašić, odnedavno diplomiranom ekonomisticom koja u poslednje dvije godine koordinira aktivnostima Odbora Omladinske banke Srebrenik.

Intervju pripremio: A.T.

Prethodne tri godine bila si aktivno uključena u rad Omladinske banke, prvo kao članica, a potom i kao osoba koja koordinira aktivnostima cijelog Odbora. Šta za tebe znači ovo iskustvo?

Kada pogledam unazad, tri godine se čine jako kratkim periodom u odnosu na ogromnu promjenu koju sam doživjela po pitanju ličnog razvoja. Članstvo, a potom i upravljanje Odborom Omladinske banke, pomoglo mi je da steknem vještine koje mi danas pomažu da budem, mogu slobodno reći, uspješna mlada osoba. Na ličnom primjeru potvrdila sam tezu „sve se može kad se hoće“ kada sam od introverta postala neko ko, u najmanju ruku, nema strah od javnog nastupa i izražavanja mišljenja pred grupom ljudi. Rekla bih da je to iskustvo zlata vrijedno, životna prekretnica koja vodi na ljepši put.

Kroz aktivnosti Omladinske banke bila si uključena u proces odlučivanja, te razgovarala sa mladim ljudima o njihovim idejama. Imala si priliku da radiš sa onima koji donose odluke o idejama i sa onima koji realizuju ideje. Šta si iz tog iskustva naučila?

Velika je odgovornost učiti mlade ljude iz Odbora kako prepoznati i odabrati ideje koje vrijedi podržati. Odgovornost je to prema mladima koji apliciraju za sredstva, a i prema onima koji su izdvojili finansijska sredstva. Imati fer i transparentan proces zasnovan na kriterijima jedna je od vrijednosnih propozicija Fondacije, zato je izazov i odgovornost nas koji upravljamo radom odbora Omladinske banke da članove komisije pripremimo da što bolje odgovore na to.

Ponekad se desi da zaista sve projektne ideje su vrijedne podrške ali nažalost sredstva su ograničena i to nije moguće izvesti. Kako onda odlučiti koju ideju podržati? Odgovor na to pitanje može predstavljati i savjet za sve one mlade koji žele promjene i žele svojim idejama uz podršku Fondacije napraviti promjenu u svojoj zajednici.

Praksa je pokazala da je dobro uočavanje problema najbolja prilika za inovativnu ideju i djelovanje. Bitno je biti proaktivan, razmišljati „van kutije“ i ne čekati da neko drugi riješi problem. Ponekad je dobro ispratiti i šta druge zajednice rade te kako pristupaju određenim situacijama. Međutim, čvrsta volja za realizaciju i predanost ideji ponekad pobjeđuje inovaciju. Dakle, ne morate se truditi biti drugačiji nego biti spreman da se pronađe pravi način kako da se riješi problem ili odgovori na potrebu. Spremnost i entuzijazam prema inicijativi, onakvoj kakva je predstavljena, je ključna.

Nedavno si završila Ekonomski fakultet Univerzatet u Tuzli, a već naredne sedmice dobila i svoje prvo zaposlenje u Mikrokreditnoj organizaciji Mi Bospo, koja je već sarađivala sa Fondacijom tuzlanske zajednice u kampanji „Budi junak svoje zajednice“. Obzirom na ovakav slijed događaja, da li te i dalje možemo očekivati u volonterskim vodama?

Prije svega moram naglasiti da sam presretna što sam imala i imam priliku da radim u organizacijama koje njeguju iste, za mene jako značajne, vrijednosti, a to su humanost, timski rad, odgovornost, poštenje, profesionalnost, itd. Zaista je zadovoljstvo raditi u takvom okruženju. Što se tiče volonterskih voda... Kada ste volonter onda ste i filantrop, a kada jednom postanete filantrop, mislim da to ne možete prestati biti. To govori da ću, u slobodno vrijeme, plivati tim vodama kad god se ukaže potreba i prilika jer je lijep osjećaj prenijeti dio svoje sreće na nekog ko je nema, te donijeti dobro, ne samo drugima, nego i sebi samome. U Fondaciji tuzlanske zajednice sigurno da ostajem. 

Aktivna si članica Kulturno umjetničkog društva „Mladi rudar“ Dobrnja gdje takođe obnašaš više funkcija. Koliko ti znači očuvanje tradicije?

Naša kulturna baština, koju u KUD-u nastojimo da očuvamo, svakako znači svima nama jer nam pokazuje ko smo mi i njeguje vrijednosti koje su se godinama gradile. Međutim, pored tog našeg cilja očuvanja tradicije, funkcionisanje KUD-a u jednom malom prigradskom naselju kao što je Dobrnja, pruža i dašak umjetnosti uz koju se na probama folklora svi opustimo i na trenutak odvojimo od stvarnosti. Tradicionalne igre smo povezali sa zabavom, putovanjima, druženjem i gradnjom timskog duha, empatije i saosjećanja od malih nogu naših članova. Tu dijelom i skupljam snagu za sve ostalo.

Kako stižeš da uskladiš sve aktivnosti?

Da ste me prije pitali kako stižem sve uskladiti, rekla bih da je jako važan „time management“. Istina i jeste, ali bih dodala da je ipak najvažnija volja i odgovornost. Ponekad smo samo ljudi koji ne uspijevaju da se drže planiranog rasporeda i satnice, ali ipak stignemo sve u krajnje vrijeme završiti. I sama se nekad zapitam kako sam nešto uspjela. Odgovor je jednostavan, kada nešto želite to ćete i uraditi pa makar i u zadnji čas. Odgovornost prema zadacima i volja mi pomažu da sve uskladim i uvijek uspijem.

Koja bi bila tvoja poruka mladima?

Poruka mladima je da ostanu i postanu: dovoljno jaki da ostvare sve zamisli, ali da ne očekuju da će put biti lak; dovoljno hrabri za zastupanje svog mišljenja, ali i spremni da saslušaju i uvaže tuđe; dovoljno smireni, ali da nikako ne ignorišu nepravdu; i dovoljno svjesni da je za sve vrijedno potrebno vrijeme, trud i OSMIJEH.