Azra Delmanović: Kada znate da jedna vaša riječ može utjecati

Jedna od tihih junakinja naše zajednice je i Azra Delmanović, mlada dvadesetčetverogodišnja djevojka iz Lukavca. Diplomirana je  novinarka i studentica postdiplomskog studija  žurnalistike na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, aktivistica koja je jednako angažovana u zajednici ali i svojoj profesiji.

Azra je tokom svojih školskih i studentskih dana bila angažovana na mnogim društvenim poljima: bila je članica, a zatim i koordinatorica Odbora omladinske banke Lukavac, tokom studija uporedo je bila angažovana kao saradnica za komunikaciju i odnose sa javnostima Fondacije tuzlanske zajednice; radila je i za NVO Radio Kameleon-Otvorena mreža ljudskih prava i demokratije na projektu Izbori se za ravnopravnost koji  se bavi ravnopravnošću žena, zajedno sa kolegicom Azrom Husarić je scenaristica dokumentarnog filma ˝Najgori na svijetu˝ koji obrađuje izazove novinarskog poziva, a uskoro će postati i dio ekipe  Federalne televizije. Sve ovo jeste razlog zbog kojeg smo odlučili razgovarati sa Azrom jer ona je definitivno jedan od primjera na koje se mladi ljudi mogu ugledati.

Kako sve ovo stižeš?

Kada se ovako sve odjednom posloži, moram priznati da i meni zvuči kao da nemam slobodnog vremena, međutim, uz dobru organizaciju, ali i ljubav prema onome čime se bavite, stvari se same poslože.  Smatram da je uspjeh u tome ukoliko stvari koje radite ne posmatrate kao obaveze. 

Koliko ti je društveni angažman pomagao ili odmogao u izvršenju studentskih obaveza, a koliko ti sada pomaže ili odmaže u izvršenju poslovnih?

Na društveni angažman nikada nisam gledala kao prepreku bilo čemu, pa tako ne ni studenstkim obavezama. Društveni angažman je ono što ili jeste ili nije dio neke osobe. Drago mi je što mogu reći da jeste dio mene. Društveni angažman i neformalno obrazovanje su bili moji 'ispušni ventili' nakon napornih studentskih dana. Da biste uspjeli u bilo čemu, morate pronaći svoj izvor pozitivne energije, pokretačku snagu. Ja sam svoju pronašla u društvenom angažmanu jer zadovoljstvo koje on donosi je ništa drugo nego vjetar u leđa.

Tvoje prvo volontersko iskustvo vezanao je za Crveni križ a onda je uslijedio jednogodišnji angažman u Odboru Omladinske banke:

Svoje prve volonterske korake napravila sam u Crvenom križu u Lukavcu kada sam imala dvanaest godina. Iako sam bila dijete, nije mi bilo teško da shvatim da je ljepota koju donosi volontiranje nešto što želim da me prati cijeloga života. Nakon Crvenog križa sam odlučila koristiti svaku priliku koja se pojavi preda mnom i tako sam došla i u Omladinsku banku Fondacije tuzlanske zajednice. Omladinska banka ima i uvijek će imati posebno mjesto u mom srcu jer samo tamo naučila kako od gusjenice postaje leptir ; ja sam od članice Odbora Omladinske banke u vrlo kratkom periodu stigla do pozicije koordinatorice, a sve uz podršku i vjeru drugih. Kada znate da jedna vaša riječ može utjecati na grupu tinejdžera koji sve upijaju, pažljivo biraš koja će to riječ biti. Učiš s njima i uče oni s tobom. I kada samo jedno od njih nauči prepoznati  probleme u zajednici, predložiti rješenje i donositi bitne odluke, znaš da si i ti nekome pomogao da postane leptir. A u Omladinskoj banci je mnogo takvih. 

Uporedo izvršavajući svoje studentske i volonterske obaveze, sa kolegicom sa studija Azrom Husarić snimaš i film ˝Najgori na svijetu˝ koji prati poteškoće i izazove sa kojima se susreću novinari obavljajući svoj poziv. Film je premijerno prikazan na Sarajevo film festivalu 2017. godine. Možeš li nam reći nešto više o tome?

Kada u Bosni i Hercegovini nekome kažete da ćete upisati novinarstvo, nerijetko ćete čuti komentare da je to najgora profesija kojom se možete baviti. Sa sličnim komentarima smo se prije, ali i tokom studija susretale Azra i ja te je to bio glavni povod za snimanje dokumentarnog filma o novinarstvu. Uz režisera Damira Pirića posjetile smo skoro sve novinare sa područja Tuzlanskog kantona koji su radili prije, za vrijeme i poslije rata u Bosni i Hercegovini te smo tražile odgovore na pitanje zašto je novinarstvo tako nisko rangirano u našoj državi, ali i svijetu. Kada smo krenule u cijelu priču, nismo ni slutile da će film doživjeti takav uspjeh, ali desilo se. Ponosne smo na svaku rečenicu koja se može čuti tokom filma te planiramo snimati i drugi dio, sada već iz perspektive novinarki, a ne studentica.

Tvoj angažman u struci ali u Omladinskoj banci donio ti je priliku da još tokom studija budeš  angažovana i kao PR saradnica Fondacije tuzlanske zajednice. ˝Krštenje˝ si imala upravo na kampanji ˝Budi junak-junakinja svoje zajednice 2017˝:

Kao što sam već spomenula, kroz Omladinsku banku sam dobila krila i za sebe ću uvijek govoriti da sam dijete Fondacije tuzlanske zajednice. Tokom treće godine studija, uposlenici Fondacije su u meni prepoznali potencijal i upravo mene odabrali za osobu koja će biti prva u njihovoj komunikaciji sa javnostima. Iako sam imala dozu straha, rado sam prihvatila ponudu i za dvije godine koliko sam bila na istoj, naučila sam životne lekcije koje ću primjenjivati čitavog života; šta znači biti profesionalan u poslu, kako izgleda zdrava radna atmosfera i kako se definiše prijateljstvo.

Kada je u pitanju kampanja ''Budi junak/junakinja svoje zajednice'', moji prvi tekstovi kao PR saradnice vezali su se upravo za to. Pisati, ali i živjeti kampanju ''Budi junak/junakinja svoje zajednice'' je iskustvo koje ću uvijek pamtiti i koje me naučilo da na svaku ''crnu'' vijest u BiH, ja mogu navesti tri pozitivne. Radujem se što kampanja iz godine u godinu raste, što su ideje mladih sve inovativnije i vjerujem da je ovo tek mali početak onoga što će ona donijeti Tuzlanskom kantonu, ali i cijeloj BiH.

Poziv novinara traži objektivno, nepristrasno i pravovremeno izvještavanje dok je poziv PR-a usmjeren za uspostavljanja željene komunikacije između zastupanog subjekta i ciljane javnosti-u kojem području rada se više vidiš u budućnosti?

Iako sam imala lijepo iskustvo kada je u pitanju PR, ipak je novinarstvo nešto čemu želim da se posvetim u budućnosti. Biti u službi građana, posrednik između istine i javnosti je zasigurno moja najveća strast i nadam se da ću u tome i uspjeti.Mnogo toga je iza tebe, a ti kažeš da si tek na početku. Slijede obaveze na postdiplomskom studiju i angažman na Federalnoj televiziji. Možeš li nam više reči o novom angažamnu? U kojoj ulozi ćemo te gledati?

Već sam spomenula da sam naučila koristiti svaku priliku koja mi se nudi što uključuje i prijave na sve konkurse koji mi privuku pažnju. Jedan od takvih bio je konkurs Federalne televizije. Iako nisam imala televizijsko iskustvo za koje sam mislila da će biti presudno, prošla sam u drugi i treći krug nakon čega mi je javljeno da imam priliku postati dijelom IT centra Federalne televizije u Tuzli. Ova obavijest je značila da je moja želja koju nosim još iz studentskih dana ispunjena. Radujem se učenju od iskusnih novinara te se nadam da će i ovo biti prilika koju ću iskoristiti na pravi način.

Za kraj, želiš li poslati neku poruku mladima?

 Učite i istražujte o onome što vas zanima, radite ono što volite, sprovodite ideje u djela  i ne pakujte kofere ukoliko niste ovdje dali sve od sebe.