“Nadala sam se da će moji sinovi do sada živjeti svoje živote samostalno. Jedan od njih živi, ali drugi sin je promijenio mene u potpunosti. Zahvaljujući njemu sada sam neustrašiva i jaka. Naučila sam kako da iskoristim trenutak. Kako da zaista živim i uživam u njemu i naučila sam da vozim auto”, kroz smijeh priča Almira Zukić.

Ova samohrana majka vozi svog sina koji boluje od cerebralne paralize iz njihovog sela u sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini u Tuzlu gdje on najmanje četiri puta sedmično pohađa različite programe u Zavodu za obrazovanje osoba sa smetnjama u mentalnom i tjelesnom razvoju Tuzla. Umorna je, ali sretna.

“Njegov svijet je postao moj svijet. Njegovi prijatelji, njihovi roditelji i svi nastavnici postali su naša porodica. Podržavajući jedni druge, ja sam pronašla neku unutrašnju snagu i osjetila da imam puno toga više za dati. Tako da sam preuzela ulogu predsjednice Vijeća roditelja u našoj školi”, objašnjava Almira dodajući da je Zavod jedino mjesto gdje je njen dvadesetogodišnji sin Meris zaista sretan.

Ljubav i strah za budućnost odredili su Almirinu misiju

Zbog cerebralne paralize, Meris je s 10 godina bio spriječen da nastavi školovanje u redovnom obrazovnom sistemu, ali njegova majka je bila odlučna u tome da život između četiri zida neće biti otatak njegovog života:

„Nakon što je moj sin diplomirao i napunio 18 godina, moj lični cilj je bio otvaranje novog programa ovdje u Institutu, gdje je pohađao školu od svoje 10. godine. Kao roditelji, sve naše najgore noćne more su misli o tome šta će se desiti kada nas više ne bude... Naša zemlja nije ekonomski jaka, politički je u najmanju ruku komplikovana, tako da nema inkluzivnog sistema koji bi nas podržavao. Zato smo `program radnog osposobljavanja ` vidjeli kao priliku i tračak nade za budućnost naše djece.”

Pomoć USAID-a koja je stigla kroz program Snaga lokalnog je bila plamen koji je razbuktao nadu. Zaposleni u Zavodu su zajedno sa roditeljima u protekle dvije godine organizovali niz kreativnih radionica i obuka za sticanje novih vještina za djecu stariju od 18 godina. Sada je mnogo onih koji mogu biti pomoćni krojači, kuhari i cvjećari na tržištu rada. Ovaj inspirativan rad sada su prepoznali lokalni biznisi i druge škole, pa Dan otvorenih vrata koji organizuju svake godine podržavaju brojni volonteri – zaposleni iz različitih kompanija koje vjeruju u darovanje vremena, znanja i novca za opšte dobro svojih zajednica, ali i nastavnici koji njeguju empatiju i inkluziju u radu sa svojim učenicima.

Pretvaranje snova u stvarnost

Put do zvaničnog akreditiranja ovakvog programa nije bio lak, ali Almira, ostali roditelji i nastavno osoblje Zavoda nikada nisu bili u nedoumici da će njihova ideja rezultirati uspjehom. To je, kako ističu, rezultat zajedničkog truda roditelja, uprave Zavoda i vlade.

Na putu ka samoodrživosti koja počinje lokalno vođenim inicijativama, kao partner na programu Snaga lokalnog, Fondacija tuzlanske zajednice osnažuje i podržava građane da unesu promjene u svoje zajednice. Uspostavljanje partnerstava i mobilizacija svih raspoloživih resursa je prijelomna tačka koja će zauvijek promijeniti živote ljudi koji se svakodnevno suočavaju s nizom problema, kao što je to nekada činila Almira.