U srcu gradića na Brki i Savi, gdje je stanovništvo razapeto između ostanka u bosanskohercegovačkoj realnosti i odlaska u blještavilo zapada, nalazi se mala oaza nade, mjesto gdje se iz tabua rađaju snovi i gdje se ljudi raspoznaju samo po svojim sudbinama. Jedan čovjek je u srcu tog mjesta, a njegova vjera u ljubav i dobro je postala nada za mlade roditelje da mogu imati djecu i u okolnostima u kojima im sama priroda nije bila naklonjena.

Željko Lazarević je novinar iz Brčkog, vlasnik art cafea Jazzwa, predsjednik Udruženja građana "Beba više", prve bh. organizacije za borbu protiv steriliteta koja je članica Fertility Europe organizacije i dobitnik specijalne nagrade UNICEF-a za zaštitu prava djece. Zahvaljujući njegovom angažmanu kroz ovo udruženje, ali i nesebičnom zalaganju njegovih istomišljenika, u Brčkom trenutno odrasta više od trideset novih malih Brčaka, rođenih iz prkosa i ljubavi. 

"Istina je da sam sve ovo uradio zbog sebe, jer i sam ne mogu imati djecu. Želio sam riješiti svoj problem, svoj život napraviti boljim, ali me onda kao grom pogodilo saznanje koliko ljudi ima isti problem i da ja nisam ostrvo na kojem će se živjeti bajka dok cijelo kopno gori. Pogodilo me i to koliko svi taj problem ignorišu, od samih ljudi, do vlasti. Teško sam to podnosio, i svoju sudbinu, i tu indolentnost, ali nisam se smio prepustiti ogorčenju. Ljubav je morala biti glavna pokretačka snaga, ne inat, niti ogorčenje, jer tu smo djecu morali odgajati u ljubavi", kazao je Željko. 

Kad je udruženje "Beba više" počelo sa radom, u Brčko distriktu se finansirao samo jedan postupak vantjelesne oplodnje. Danas se iz različitih izvora u Brčkom finansira čak pet postupaka, a parovi više ne moraju klinikama plaćati ogromne svote unaprijed, te čekati na refundaciju sredstava. Željko ovo smatra vlastitim trijumfom, ali i konačnim trijumfom ljudskosti. 

"Smatram ličnim uspjehom to što smo ubijedili lokalne vlasti da je neprihvatljivo da ljudi ne mogu imati djecu jer nemaju novca. Vjerujem da se svi sad osjećaju bolje. Ja znam da se ja osjećam kao izvan ovog svijeta kad vidim dijete kako hoda sa svojim roditeljima, a ja to dijete znam još od trenutka dok je bilo tek pusta želja. To nema cijenu. Sretan sam i što, iako i sam vjerovatno neću imati djecu, neću biti ogorčeni starac koji prezire djecu jer se sudbina njemu nije nasmiješila. Koliko god smo mi kroz udruženje oplemenili živote drugih, i nas je ovo iskustvo oplemenilo", kaže ovaj Brčak. 

Duboko vjeruje da motivacija za sve što čovjek radi mora biti ljubav, jer u suprotnom ništa neće uspjeti. Iz tog uvjerenja je nastala i Jazzwa, kultni kafić kojeg danas vodi, jer nije mogao podnijeti pomisao da će ovo mjesto u kojem je puls mira doslovno opipljiv, biti zatvoreno. Na ulazu u Jazzwu goste dočekuju murali Bekima Sejranovića i Sonje Savić, a iz zvučnika lagane note Balaševića, Rundeka, EKV-a i Indexa. U ovoj oazi nade i ljudskosti održavalo se sve što je Brčkom nedostajalo - filmske projekcije, izložbe, književne večeri i festivali. Njegova odlučnost i hrabrost su postale putokaz drugima da ne dopuste da ih vlastiti izazovi obeshrabre. 

"Ja vjerujem da će neka baka, ako joj pomognem s kesama u haustoru, reći to svojoj kćerki ili sinu, da će reći svome unuku i da će on već sutra isto to učiniti nekome drugom jer je to neko učinio za njegovu baku. Isto tako vjerujem da će neko iz Jazzwe otići sretan jer je vidio dobru sliku ili upoznao nekoga dragog", poručio je Lazarević.