Pozorišna 13, 75 000 Tuzla, Bosna i Hercegovina
Rijetki su ljudi koji imaju sposobnost da, uprkos teretima bosanskohercegovačke svakodnevnice, budućnost posmatraju kroz prizmu bezbroj mogućnosti. Jedan od njih je savremeni bosanskohercegovački putopisac i travel bloger Robert Dacešin koji upravo zahvaljujući ovoj sposobnosti, zemlju zajarmljenu prošlošću, obgrljenu korupcijom i nevoljenu od onih čiji su preci hiljadama godina živjeli okruženi prirodnim ljepotama bez premca, vidi kao svjetsku turističku destinaciju broj jedan.
A tu zemlju je prošao uzduž i poprijeko, isprva želeći da u toku pandemije ljudima da savjete kako da u vlastitoj zemlji povoljno putuju i da provedu nezaboravno vrijeme uživajući u njenim blagodetima. Ono što je započelo kao zanimacija, preraslo je u ljubav i opsesiju. Od prvog putovanja do danas obišao je sve veće i manje gradove i mjesta u Bosni i Hercegovini i Bosance i Hercegovce doživio onakvima kakvi zaista jesu, a ne onakvima kakvim se predstavljaju na dnevnicima.
„Uvijek sam volio Bosnu i Hercegovinu i uvijek bih, kada sam putovao, osjetio ponos kada me neko pita nešto o mojoj zemlji, a pogotovo ako zna za BiH. Ali tek kada sam obišao sve shvatio sam da mi ne treba ni Kolumbija, ni Brazil, niti bilo koje drugo mjesto da bih osjetio ushićenje koje donosi otkrivanje novih krajeva i upoznavanje novih ljudi. Otkrio sam mjesta za koja nisam ni znao da postoje i ljude koji uopšte nisu onakvi kakvim se prikazuju na TV dnevnicima“, kazao nam je Robert.
Iako ne postoji nikakva agenda po kojoj radi, kaže da su ga podjele među narodima u BiH frustrirale dok je odrastao te da mu je posebno bilo krivo što u Banja Luci nije bilo stola u kafiću koji bi navijao za BiH kada učestvuje na takmičenjima.
„Smetala mi je ta činjenica da dosta ljudi ne osjeća pripadnost državi, i onda sam zaista htio da i ljudi oko mene shvate da nije bitno gdje živiš ako se ti u sebi ne osjećaš zadovoljno. Želio sam da se stvori neki ponos jer moramo biti svjesni da zemlju ne čine političari i kriminalci, nego ljudi koji žele da žive normalno. Sad me motiviše to što istinski vjerujem da će moj video o Hutovom blatu odvesti ljude na tu jedinstvenu lokaciju, da će ljudi koji tu žive i rade imati od toga nešto, i da će u konačnici i meni i svim ljudima u BiH biti bolje. Želim da širim svoj stav o tome da je naša zemlja prelijepa, da su u njoj svi ljudi isti, svi narodi isti, da dijele isto nebo, iste rijeke i jezera“, dodao je Robert.
Svojim radom želi promijeniti narativ i pokušati naviknuti ljude na dobre priče te pomoći ljudima da shvate da je u redu ponositi se svojim krajem i radovati se uspjehu svog zemljaka, ali i komšije. Jedna od dobrih priča za koju je lično odgovoran je i prodaja kilometara na hodočašću dugom više od šest stotina kilometara na kojem je skupio više od pet hiljada KM za potrebe javne kuhinje „Obrok ljubavi“ u Banja Luci.
„Ja sam u tom trenutku imao priliku da radim nešto što volim i u čemu uživam, a da istovremeno pomognem da se ljudi nahrane. Baveći se svojim životima, nekada nismo ni svjesni koliko ljudi nema one najosnovnije stvari u životu i želio sam barem na trenutak da to promijenim“, dodao je Robert.
Ljudi filantropskog srca dio su naših zajednica, a njihova dobra djela su dio mnogih života koje su oplemenili. Često skromno, i pod velom tajnosti, nesebično daruju svoje vrijeme, znanje i novac zajednici koju vole. Potvrda su tome da filantropija živi u našim gradovima, a vrijednosti koje žive su oda društvu kakvo bi i naše moglo biti. Upravo zbog toga je od velike važnosti, u vremenu općeg nepovjerenja i beznađa, istaknuti ovakve pojedince i zahvaliti im se što uprkos svemu i iznad svega vole ljude i vjeruju u bolje sutra. Serijal priča o Ljudima filantropskog srca Fondacija tuzlanske zajednice donosi s ciljem podizanja svijesti o važnosti promocije kulture darivanja i jačanja povjerenja građana u rad civilnog sektora. Aktivnost se realizuje uz podršku Vlade SAD-a, kroz USAID, u okviru programa Snaga lokalnog.