Intervju: Mirjana Marinković-Lepić, predsjednica Upravnog odbora FTZ-a

Prvo se mi prihvatimo izazova, pa tek onda druge pozivamo...

Kada se upuštamo u implementaciju najrazličitijih projekata i kampanja, jako nam je važno da naši uposlenici i volonteri, saradnici i članovi upravljačkog tijela Fondacije budu oni koji će dati zeleno svjetlo i prvi iste podržati. Po istom principu smo pokretali i kampanju „1KM za zajednicu“ kojom smo željeli kroz primjere darivanja i doniranja naših ljudi, motivisati i ostalo stanovništvo da ulože u svoju zajednicu. Prva među jednakima u ovoj misiji je i predsjednica Upravnog odbora Fondacije tuzlanske zajednice mr.sc. Mirjana Marinković-Lepić koja nam je otkrila sve čari volonterskog doprinosa zajednici, koliko je aktuelna kampanja bitna za sve nas i koliko je organizovana i osnažena zajednica usitinu ključni segment razvoja cijelog društva. 

Šta je bila Vaša težnja da svoje slobodno vrijeme usmjerite u volonterski rad u Fondaciji tuzlanske zajednice?
Marinković-Lepić: Svoj doprinos zajednici može i treba dati svaki građanin, u skladu sa svojim mogućnostima, životnom dobi, obrazovanjem i zanimanjem. Svi možemo naći modus da pomognemo zajednici. Moj način je članstvo u Upravnom odboru Fondacije. S obzirom na činjenicu da sam diplomirani pravnik, da imam i značajno iskustvo u radu sa i u upravnim odborima, smatrala sam da kroz ovu funkciju mogu dati najveći doprinos. Istinski sam zagovarač rada u zajednici i stoga mi nije teško volonterski djelovati, a sretna sam i zadovoljna što, kroz rad Fondacije, vidim pomake i rezultate koje smo zajednički inicirali i napravili.

Koliko su građani spremni odvojiti svoje vrijeme i angažovati se za dobrobit zajednice? 
Marinković-Lepić: Mislim da volontiranje i filantropija nisu dovoljno zastupljeni u našem društvu. Možda je jedan od razloga opšte stanje društva - siromaštvo, ratne traume, ono što kod ljudi stvara stanje letargije i percepciju da se ništa ne može promijeniti. No, upravo su tu u krivu. Sami možemo mnogo toga promijeniti, posebno u svojoj najužoj okolini - komšiluku, mjesnoj zajednici, gradu. Svijetli primjeri volonterskog rada u Fondaciji i sličnim nevladinim organizacijama to potvrđuju.

Šta u tom kontekstu znači dati 1 KM zajednici i da li se na taj način može učiniti mnogo?
Marinković-Lepić: Jedna konvertibilna marka je zaista minimalan iznos, koji za zajednicu mogu dati skoro svi građani. Čini se malo, ali mnogo malih donacija po 1 KM je puno novaca, koji se mogu jako korisno upotrijebiti za unaprjeđenje života svih nas. Radeći u Komisiji koja odobrava projekte iz fonda "Volim Tuzlu" imam priliku da vidim koliko su različite potrebe pojedinih mjesnih zajednica, formalnih i neformalnih udruženja građana, sportskih klubova... Uočljiva je razlika među sredinama, tako što u onima gdje su građani aktivni - rezultati su vidljivi. Zbog svega navedenog, smatram da je 1 KM brojčano mali i prihvatljiv iznos, a istovremeno veliki doprinos zajednici.

Koliko je organizovana zajednica važan stub razvijene zajednice?
Marinković-Lepić: Organizovana zajednica jeste stub razvijene zajednice. Mnogobrojni primjeri u razvijenim zemljama baš to i pokazuju. U organizovanim zajednicama je život kvalitetniji, počev od higijene, vanjskog uređenja, pa do humanijeg življenja i manje stope kriminaliteta. U SAD-u se, na primjer, rad u zajednici podrazumijeva i građani redovno dio svog slobodnog vremena provode na taj način. Također, bogati ljudi u svijetu daju velike količine novca u humanitarne svrhe, za gradnju bolnica, objekata kulture (muzeji, biblioteke, pozorišne i operske kuće), za naučna istraživanja u svrhu pronalaska lijekova za trenutno neizlječive bolesti našeg doba. U BiH čak ni oni koji imaju novca ne rade za dobrobit zajednice u cjelini. Obično se sve svodi na sponzorstva i pojedinačne pomoći. No, u posljednje vrijeme ima i drugačijih primjera, pa se nadam da će se svijest polako mijenjati u pravcu koristi za sve. Kako sam već rekla, svi mi možemo dati svoj doprinos zajednici – trebamo se malo osvrnuti oko sebe, ne živjeti zatvoreni u svojim kućama i stanovima, trebamo osjetiti potrebe drugih i djelovati. Svima će nam na taj način biti ljepše. Mnogo malih stvari (uređen travnjak i cvijetnjak ispred zgrade, klupa za odmor, akcija čišćenja) čine da nam zajednica bude i ljepša i razvijenija.