Amela Ćurić Šabić jedna je od poduzetnica koje je Fondacija tuzlanske zajednice podržala kroz Fond za poduzetništvo u okviru USAID BiH programa „Snaga lokalnog“ 

Samo šest mjeseci bilo je potrebno da Amela Šabić od vlasnice imaginarnog online kafića postane vlasnica ugostiteljskog objekta sa ponudom jedinstvenom u cijelom Tuzlanskom kantonu. Ljubav prema hrani i kuhanju, a posebno prema kafi, ova poduzetnica je u kratkom periodu pretvorila u mali biznis o kojem je sanjala petnaest godina. 

Njena „Dnevna soba“, kako se cafe bar zove, kao nijedan drugi u široj okolini Gračanice, između ostalog, za doručak nudi bananabred sa kikiriki puterom, chia puding, avokado tost, kafu sa sladoledom, bademovim, sojinim ili zobenim mlijekom, a za fitness entuzijaste nudi zdrave shake napitke za prije i poslije vježbe. Za nepunih mjesec dana već ima pet zaposlenih, a sa otvaranjem ljetne bašte zaposlit će još jednu mladu osobu. 

„Ja o ovome sanjam 15 godina, ali uvijek je to bila ona vrsta sna za koji ste gotovo sigurni da neće biti ostvaren, zbog čega otvaranje kafića nikada nisam ozbiljno planirala. U avgustu prošle godine sam na Instagramu napisala da će, kad već nemam pravi kafić, društvene mreže biti moj virtuelni, imaginarni kafić i podijelila sam jedan recept. U roku od nekoliko sati javila mi se prijateljica, koja je sasvim slučajno kćerka vlasnika zgrade u kojoj je smještena „Dnevna soba“ i rekla mi da imaju prostor za iznajmljivanje. Kad sam vidjela prostor, prozore s cijele južne i zapadne strane, odmah sam se zaljubila i znala sam da je to to“, kaže ova poduzetnica. 

Tada saznaje da je Fondacija tuzlanske zajednice otvorila poziv za podršku budućim poduzetnicima. Kada je objasnila svoju ideju, dobila je priliku učestvovati u edukaciji, a to iskustvo, kako je sama rekla, bilo je neprocjenjivo. 

„Bila sam oduševljena predavanjima i već tada mi je bilo jasno da sama edukacija vrijedi više od novčane podrške. Svi mi smo se sigurno prijavili da dobijemo tih 5.000 KM, ali nakon edukacije meni više nije bilo bitno hoću li dobiti grant ili neću. Ovaj kafić je bio ogromna investicija i sigurno je da ovaj grant nije mali, ali edukacija koja je trajala mjesec dana bila je neprocjenjiva. Otvorila je neki novi svijet za mene, o kojem nisam znala puno. Edukacija je bila dodatni vjetar u leđa i otklonila je sve sumnje u uspjeh“, kaže Amela. 

U biznis, kako kaže, nije ušla da bi se obogatila, nego da bi radila nešto čime će se ponositi i da bi imala radno mjesto na koje će s radošću odlaziti. Iako je vlasnica biznisa, i sama neumorno radi u smjenama. Samo tako, smatra, da će njen san uspjeti živjeti i u godinama koje dolaze. 

„Bila sam ispunjena u svakom polju svog života – porodica,  zdravlje, prijatelji - ali je bilo momenata kad sam osjetila da nešto nedostaje. Ispostavilo se da je to ovo što sad radim. Sve je došlo u pravom momentu. „Dnevna soba” je izgleda bila posljednji komadić moje životne slagalice“, poručuje ova poduzetnica.