Na golom i teškom livanjskom kamenu, dvije žene već nekoliko godina vraćaju nadu u bolje sutra, ruše zidove predrasuda i narativa koji su u postratnoj Bosni i Hercegovini suživot među ljudima, različitim u svojim vjerama a istim u svojim sudbinama, predstavljali kao tek jedan od relikta zaboravljenog vremena. Časna sestra milosrdnica Sv. Vinka Paulskog sestra Blanka Jeličić i mualima Šejla Mujić Kevrić u Livnu i šire pomažu ljudima nikada ne pitajući za ime i prezime, oživljavajući tako kutke bosanskohercegovačih srca okoštale i otupjele višegodišnjim poricanjem iskonskog dobra u njima.  

Kao žene od vjere, motiviše ih učenje po kojem žive, a koje, u svojoj suštini, nikada nije propovijedalo različitosti, nego ljubav i samilost prema čovjeku. I jednu i drugu je Američka ambasada u BiH proglasila heroinama početkom 2023. godine. I jednoj i drugoj smeta ta „etiketa“. 

„Ja sam žena, redovnica, kojoj je zadaća milosrdna ljubav. Kad dođete jednoj baki koja je sama, napuštena, ili djetetu koje je samo, obitelji koja je razrušena, njima ne trebaju nikakvi heroji. Njima treba iskren osmijeh, treba im da ih ne pitate kako se zovu, nego da ih zagrlite, da ste im bliski. To je najveće dobro. Mi sa sobom donosimo blizinu i ljudskost. Kad sam pozvala Šejlu da pomognemo jednoj majki kojoj je trebala veš mašina kako bi djeci mogla oprati odjeću, ona je bila otvorenog srca i naša su se dva srca našla na jednoj točci, a to je činiti dobro, bez obzira na vjeru, naciju, nego jednostavno iz čiste ljubavi prema Bogu i čovjeku“, kazala je časna Blanka. 

I Blanka i Šejla su iz prve ruke svjedočile zlu koje se nadvilo nad Bosnom i Hercegovinom početkom devedesetih godina, zlu otjelovljenom u čovjeku koji je izopačio sve ljudske vrijednosti i koji je prijetio uništiti dobrotu u ljudima. Svjedočeći zlu – Šejla u Bratuncu iz kojeg je izbjegla, a Blanka u opkoljenom Sarajevu, svjedočile su i dobru u ljudima koje je prkosilo i obećavalo, nikada ne vjerujući da je mržnja među ljudima koji su godinama živjeli jedni uz druge uopće moguća. Dvije decenije nakon tih iskustava i jedna i druga iscjeljuju srca ljudima kojima je tada zasijani razdor umnogome odredio današnji život. 

Saradnja koju svi karakterišu čudesnom, neočekivanom, nesvakidašnjom, stavljajući je u kontekst postratnih narušenih odnosa u BiH, mualima Šejla vidi kao najprirodniju, ali i najmoćniju stvar, nešto što je nastavak višestoljetnog života na prostoru BiH. 

„Svi ljudi imaju jednu zajedničku osobinu, a to je da su rođeni, i postoji li drugi razlog da se ujedinimo, svi isti u svojim sudbinama. Kad smo shvatile da isto gledamo na svijet i da ta vjera može promijeniti živote ljudi oko nas, bilo je nemoguće to ne iskoristiti da pošaljemo univerzalne poruke ljubavi i podrške“, kazala je mualima Šejla. 

Pomagale su koliko su mogle, veš mašinu po veš mašinu, komadić po komadić namještaja, pomjerajući granice onoga što jedan čovjek može učiniti za drugog. Osim humanitarnog i filantropskog rada, bave se i aktivizmom te su pri Mreži žena vjernica Međureligijskog vijeća BiH oformile i mrežu u Livnu i uključile se u projekat borbe protiv rodno zasnovanog nasilja i nasilja nad djecom. Za svoj rad u zajednici su dobile i prestižnu nagradu “Večernjakov pečat“, a priču o njima su prenijeli i svjetski mediji, kao i službeni Vatikanski list. 

„Činimo onoliko koliko možemo, a možemo sve više što nas više ima. To je snaga čovjeka - kada smo zajedno, onda dobro koje možemo učiniti nema granica“, zaključila je časna Blanka.