Iako je vidjela desetine porodica kako se razbijaju pod navalom surove stvarnosti, Adisa Mahovac i dalje vjeruje u apsolutnu moć snova i nade – moć da iscijele, moć da inspirišu i transformišu živote. Zbog toga je posljednjih dvanaest godina svog života posvetila pomaganju drugima da obnove nadu. Osnovala je udruženje koje danas čini čuda za stotinjak djece sa različitim poteškoćama u rastu i razvoju. Njena priča je priča o nesebičnoj ljubavi i svjedočanstvo da, čak i kad se životi raspadaju, postoje ljudi spremni da pruže podršku ne tražeći ništa zauzvrat. 

„Teško je bilo prihvatiti da o ovoj tematici i ovoj djeci ne razmišlja mnogo ljudi, i da mnoge ljude nije briga kako ta djeca žive živote, da ih nije briga kako se osjeća dijete koje vršnjak izbjegava i govori mu pogrdne stvari jer je drugačije. Ali ja sam shvatila da nije ni potrebno mnogo ljudi jer uvijek su pojedinci mijenjali svijet. Mi danas imamo mnogo takvih pojedinaca i uspjeli smo promijenili svijet u kojem naša djeca odrastaju“, kazala je Adisa. 

Boreći se sa istim problemima i tabuima, tri majke s djecom atipičnog rasta i razvoja prije dvanaest godina su osnovale Udruženje Mala sirena. Ono što nadležni nisu uradili svih godina nakon rata, ove tri majke su uspjele za mjesec dana: djeci sa poteškoćama su omogućile redovne terapije. U tih dvanaest godina Udruženje je postalo gotovo referentni centar za cijelu BiH, pionirski u Bosni i Hercegovini primjenjujući svjetske metode u radu sa djecom sa poteškoćama. Sve više i više djece je počelo raditi do tad nezamislive stvari – djeca koja uopšte nisu mogla govoriti nastupala su na priredbama, ona koja nisu podnosila nikakav dodir na svojoj koži grlila su se s drugom djecom i mazila životinje, a djeca koja su zbog autizma izbacivana iz škola danas su potpuno samostalna. 

„Prije deset godina su stvari bile strašne. Djeca su odbijala da se igraju s našom djecom, bilo ih je strah jer nikad nisu imala priliku biti s njima u kontaktu. Djecu su izbjegavali primiti u vrtiće i redovne škole, ali stvari se mijenjaju. Mi sad u Udruženju imamo igraonicu u koju roditelji dovode djecu tipičnog rasta i razvoja da provode vrijeme s našom djecom, naša djeca kroz imitaciju uče od druge djece i svi zajedno stvaraju novo društvo bez predrasuda. Ljudi se doseljavaju u Zavidoviće kako bi njihova djeca mogla boraviti u centru, pedijatri nama šalju djecu na terapiju, a čak smo uspjeli i da dvije stranke koje nikada nisu sarađivale zajedno podnesu inicijativu da nam se poveća transfer za redovne aktivnosti iz gradskog budžeta“, dodala je ova majka. 

Udruženje danas ima osam zaposlenih, od kojih je sedam stručnjaka za rad sa djecom s poteškoćama i Adisa, koja vodi računa o papirologiji, piše projekte i oživljava nadu roditelja iz cijele Bosne i Hercegovine. Prije dvije godine se rodila ideja za izgradnjom posebnog centra namijenjenog za rehabilitaciju djece atipičnog rasta i razvoja, nakon čega je započela nezvanična kampanja prikupljanja novca koja je ujedinila biznise i pojedince iz cijele Bosne i Hercegovine, ali i iz dijaspore. Danas Centar simbolizira nadu i neukrotivu snagu i predanost ljudi, posebno majki pred izazovima. 

„Mi da zatvorimo vrata, ova djeca ne bi imala gdje. I to je ono što me tjera naprijed. Znam kako je roditeljima i kako da ja odustanem kad znam da možemo usrećiti još mnoge. Mogli bismo naplatiti naše usluge, ali bismo činili veliku nepravdu jer nemaju svi novac da plate da njihovom djetetu bude bolje. Zamislite nečiju bol zato što nema novca da njegovom djetetu bude bolje“, poručuje ova majka.